Connect with us

Hi, what are you looking for?

She.hrShe.hr

Knjige i glazba

Biutiful

Mračna, razarajuća filmska priča o životu neposredno prije smrti.

Jeste li se ikada zapitali postoje li redatelji zlostavljači? Vrlo je vjerojatno da bi dobar dio duša koje su napustile premijernu projekciju Biutifula najradije piknuo Alejandra Gonzaleza Inarritua (Pasja ljubav, 21 gram, Babel) prstom u oko. Naravno, nije redatelj kriv za svu tu muku – kriv je utoliko što je breme životnih gubitnika bez greške natovario na pleća gledatelja.

Biutiful je razarajuća filmska priča o Uxbalu, čovjeku s ruba društva koji za goli život zarađuje kao posrednik u ilegalnim poslovima vezanim uz proizvodnju lažne robe i istinske ljudske patnje. Svijet je to sweatshopova u kojima crnče Azijati, ilegalnih afričkih imigranata koji po ulicama prodaju kineske lažnjake, korumpiranih policajaca, uglavnom, svijet šljama i svijet bijede koji hrane jedan drugoga. Usto, Uxbal je i otac, mogli bismo reći strog ali pravedan, koji skrbi o dvoje malodobne djece, Ani (Hanaa Bouchaib) i Mateu (Guillermo Estrella).



Uxbal je i medij koji razgovara s mrtvima (i na tome zarađuje pokoji dinar, da tako kažemo, u fušu). U njegov nas život redatelj pripušta u trenutku kada Uxbal počinje osjećati ozbiljne zdravstvene tegobe. Kao što bi vjerojatno učinili i mnogi među nama, on posjećuje liječnika tek kada bol postane nepodnošljiva, no tada je već kasno – od ionako nikakvog života ne ostaje mu više mnogo…

Za razliku od ostatka opusa gdje je radnja Innarituovih filmova izrazito slojevita i razlomljena kao da je netko izvrnuo kutiju slagalice s mali milijun djelića, naracija je u Biutifulu linearna, a Uxbal prisutan u gotovo svakom kadru. Ako i nije on, njegove nevolje jesu.

Već nakon prvog Uxbalovog bolnog mokrenja i tragova krvi u urinu koji navješćuju zlo u ionako zlom vremenu (gore očito uvijek može biti), jasno je da će i gledatelji pišati krv do samog kraja. Možda jest grubo rečeno, ali Inarrituov stil nije ništa milosrdniji. Biutiful je bespoštedan prema gledatelju otprilike kao i život prema Uxbalu oboljelom od raka prostate pred kojim je, kako kaže liječnik, "uz kemoterapiju, još par mjeseci kvalitetnog života" – ako su metastaze u jetri i kostima terminalni stadij Uxbalova tumora, izraz "kvalitetan život" krajnji je stadij sarkazma.



"Hoćeš li prihvatiti činjenicu da odlaziš i popraviti ono što možeš ili ćeš biti jedna od budala i trošiti se boreći se protiv nečega što je neizbježno?", pitat će oboljelog Uxbala jednom prigodom sestra po nadnaravnim sposobnostima.

I sam rano ostao bez oca (koji, iako je dobio priliku pobjeći, ipak nije uspio izbjeći svojevrsni usud), Uxbal će pokušati učiniti sve što je u njegovoj moći da spasi djecu, no u potrazi za osobom od povjerenja čekat će ga sama razočaranja – prijetvornom se burazu i partneru u ilegalnim aktivnostima, Titu (Eduard Fernandez), ne može vjerovati, bivša supruga Marambra (Maricel Alvarez) mentalni je bolesnik i posve nekompetentna… Da ne nabrajamo dalje.



Unatoč svom putru koji Uxbal ima na glavi, njegov je lik u Biutifulu kao krijesnica u noći bez mjesečine. Iako sudjeluje u izrabljivačkom lancu, njegove postupke možemo na neki način smatrati dobronamjernima. Uxbalova duhovna crta još je jedan karakterni svjedok obrane – iako uzima lovu za svoje usluge, njegova moć komunikacije s dušama umrlih nije trik. A to je novi prilog našem uvjerenju kako u tom čovjeku nešto ima, nešto više. Stječe se dojam da, s obzirom na okruženje, boljim čovjekom Uxbal nije niti mogao postati. Nažalost, čak i Uxbalove najbolje namjere odvest će nedužne ljude u smrt, a ostatak njegovog "kvalitetnog života" u novi krug pakla…

Iako se smrt kao sjena vuče svakim kadrom, u fokusu nije smrt, a ni – unatoč Uxbalovom daru komuniciranja s mrtvima – život poslije smrti. Inarritu sve svoje karte baca na pitanje ima li života neposredno prije smrti i što čovjek tim trenucima treba, može, odnosno želi li išta učiniti, na kraju krajeva, osjeća li odgovornost za svoje postupke u trenucima kada je sasvim nevažno hoće li za njih i odgovarati

Iako je od karcinoma mogao isto tako umirati i bahreinski šeik, a Inarritu shodno tome ispričati jednako tragičnu priču, bez sve te silne bijede predgrađa Barcelone i njenih žitelja ostali bi bez slike sveprisutne društvene nepravde. Tko zna, možda bi dobili suzu više, ali bi bili zakinuti za grč.



Upravo je izbor Barcelone kao poprišta tragedije izuzetno zanimljiv. Iako je građena kao manekenka čiji je jedini smisao života bacati se pred oko kamere, Inarritu nam je vješto sakrio njezinu unikatnu ljepotu dajući maksimalan prostor univerzalnosti čemera i jada. Čak i kad zora rudi nad zlatnim pijeskom mediteranske plaže, čovjeku se smrači od leševa koje more (čitaj: A.G. Inarritu) izbacuje na obalu. Sve što ćete od katalonske prijestolnice vidjeti su vlažni podrumi, mračni stanovi, znojne radionice, prljave ulice… Stoga nije teško povjerovati redatelju kada kaže da u Biutifulu čak ni stanovnici Barcelone nisu bili kadri prepoznati svoj rodni grad.

O sugestivnoj izvedbi Javiera Bardema dovoljno govori na canneskom festivalu osvojena Zlatna palma, a uskoro ćemo doznati hoće li se pod njom izležavati i gospodin Oscar.

Alejandro Gonzalez Inarritu zavezat će vam Biutifulom (ozbiljan kandidat za Oscara za najbolji strani film) želudac kao vreću, i to tek onda kad ga do vrha napuni morskim ježevima. Iako je karakterizira pravilna narativna linija, svojom novom filmskom pričom Inarritu vrlo uspješno na dijelove cijepa – gledatelja. Ako ste to spremni izdržati, neće vas zaobići ni ljepota Biutifula. Krivom sricanju unatoč.



Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Više

Zanimljivosti

DINA: DRUGI DIO, koji u kina dolazi 29. veljače 2024., u distribuciji Blitz filma.

Knjige i glazba

Put u pobjedu skockano ide prema onome što se nitko od potteroljubaca dosad nije usudio ni sanjati.

Knjige i glazba

Ljubav i druge nemoguće potrage.

Knjige i glazba

Pingvin - win situacija za odrasle i klince.

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.