U mnogim razgovorima, kada se spominju neke tegobe poput ispadanja kose, ubrzanog rada srca ili problema s kilogramima, jedni drugima znamo postaviti pitanje „Jesi li provjerio/la štitnjaču“?
Bolesti štitnjače mogu biti uzrokovane nedostatkom joda ili poremećajem u radu štitnjače. Iako su među najčešćim u svijetu, bolesti štitnjače također su i među najrjeđe prepoznatim oboljenjima. Prema globalnim procjenama, bolesti štitnjače spadaju među najčešće endokrine poremećaje i zahvaćaju značajan broj ljudi širom svijeta. Procjenjuje se da oko 5–10 % opće populacije ima neki poremećaj štitnjače (to uključuje hipotireozu, hipertireozu i druge disfunkcije).
Najčešći poremećaji uključuju hipotireozu (smanjenu funkciju štitnjače), hipertireozu (pojačanu funkciju), autoimune bolesti poput Hashimotovog tiroiditisa i Gravesove bolesti. Tu su i nodularne promjene koje mogu biti benigne ili maligne. Provode se brojna istraživanja kako bi se pronašli, kako stanični, tako i molekularni biomarkeri autoimune podloge navedenih bolesti koji bi mogli doprinijeti boljim dijagnostičkim i terapijskim rješenjima. Povećanje štitnjače može biti nodularno (čvorovi) ili difuzno (guša, struma). Razloga je puno počevši od nedostatka joda, upalnih procesa ili autoimunih bolesti.
Zdrava štitnjača obično nije vidljiva izvana (nema izgleda kvržice na vratu), ne možete je niti osjetiti kada prstom pritisnete prednji dio vrata. Štitnjača je dio endokrinog sustava i kontrolira važne funkcije tijela proizvodnjom i otpuštanjem (lučenjem) određenih hormona. Glavni zadatak joj je kontrolirati brzinu metabolizma, što je proces u kojem vaše tijelo pretvara hranu koju konzumirate u energiju. Sve stanice u tijelu trebaju energiju za funkcioniranje.
Koja je točno njezina funkcija?
Kao endokrina žlijezda, štitnjača stvara i luči hormone, ona proizvodi i otpušta sljedeće hormone:
- Tiroksin (T4): Ovo je primarni hormon kojeg proizvodi i otpušta vaša štitnjača, iako štitnjača maksimalno iskorištava ovaj hormon, on nema previše utjecaja na vaš metabolizam. Nakon što štitnjača otpusti T4 u krvotok, on se može pretvoriti u T3 kroz proces koji se zove dejodinacija.
- Trijodtironin (T3): Štitnjača proizvodi manje količine T3 od T4, ali ima puno veći učinak na metabolizam od T4.
- Reverzni trijodtironin (RT3): štitnjača proizvodi vrlo male količine RT3, što poništava učinke T3.
- Kalcitonin: Ovaj hormon pomaže regulirati količinu kalcija u krvi.
Hormoni štitnjače utječu na sljedeće tjelesne funkcije
- Metabolizam – glavni zadatak štitnjače je kontrolirati vaš metabolizam. Metabolizam je proces koji vaše tijelo koristi za pretvaranje hrane u energiju koju vaše tijelo koristi za funkcioniranje. Štitnjača stvara hormone T4 i T3 za kontrolu vašeg metabolizma. Ovi hormoni djeluju u cijelom tijelu kako bi rekli tjelesnim stanicama koliko energije trebaju koristiti.
- Brzina otkucaja srca – hormoni koje štitnjača stvara utječu na srčani ritam. Tako pojačano lučenje hormona može potencirati ubrzani rad srca – tahikardiju, dok je kod hipotireoidizma (slaba aktivnost štitnjače) česta pojava bradikardija, odnosno usporeni srčani ritam.
- Disanje – smanjena količina hormona štitnjače može uzrokovati slabljenje mišića koji vam pomažu kod normalnog disanja. Neki stručnjaci misle da je to razlog zašto hipotireoza može dovesti do pauza u disanju dok spavate, stanja koje se naziva apneja za vrijeme spavanja.
- Probava – kada hormoni štitnjače nisu u harmoniji, to može dovesti do nekih nelagodnih simptoma vezanih uz probavu poput opstipacije ili dijareje, poteškoća sa gutanjem, povraćanja, intolerancije na laktozu, gubitka kilograma te čak sindroma iritabilnog crijeva.
- Tjelesna temperatura – štitnjača sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature. Tako kod porasta hormona štitnjače temperatura tijela može porasti, dok kod hipotireoidizma temperatura tijela pada pa možete biti osjetljiviji na hladnoću, imati hladne ruke i noge koje nikako ne možete ugrijat
- Mentalna aktivnost – Kada je hormon štitnjače nizak, to može utjecati na vaše pamćenje i sposobnost koncentracije.
- Održavanje kože i kostiju – kod hipertireoze (pretjerano aktivna štitnjača), možete primijetiti svrbež i suhe dijelove kože, lice kao i zglobovi prstiju mogu biti otečeni.
- Plodnost – Hipotireoza i hipertireoza mogu negativno utjecati na plodnost – kako na sposobnost začeća tako i na sposobnost nošenja fetusa do termina. Prisutnost autoimunih antitijela, sa ili bez hipertireoze ili hipotireoze, također može utjecati na vašu plodnost.
- Razvoj mozga – Hormoni štitnjače igraju važnu ulogu u razvoju mozga. Nedostatak hormona štitnjače tijekom perinatalnog razdoblja dovodi do ozbiljnih zastoja u razvoju. Perinatalni nedostatak hormona štitnjače klinički je poznat kao kongenitalna hipotireoza, koja je uzrokovana disgenezom štitnjače ili niskim unosom joda. Ako se poremećaj ne dijagnosticira ili ne liječi rano, arhitektura neurona je poremećena nedostatkom hormona štitnjače, a neuropatološki nalazi, kao što su abnormalno formiranje sinapsi, defekti u migraciji neurona i oštećenje mijelinizacije, opaženi su u mozgovima takvih pacijenata.
Štitnjača i trudnoća
Mnoge žene nisu svjesne da problemi sa štitnjačom mogu imati negativan utjecaj na plodnost ali i na pravilan razvoj trudnoće. Osim kontrole hormona štitnjače prije začeća, vrlo je važno da buduće majke kontroliraju štitnjaču u ranoj fazi trudnoće jer neliječena bolest štitnjače povećava rizik zastoja razvitka djeteta u budućnosti, kao i mogućnost preuranjenog poroda, pa čak i mrtvorođenja.
Kontrola štitnjače izuzetno je važna i u razdoblju prve postpartalne godine budući da neke žene razviju tzv. postporođajnu hipotireozu (PPT) čiji su simptomi slični onima postporođajne depresije kao što su umor, tuga i otežano gubljenje težine. Ovi simptomi najčešće su prolazne naravi i nisu zabrinjavajući ali se preporuča testirati hormone štitnjače prije uzimanja antidepresiva. Ako ovaj poremećaj ne prođe nekoliko mjeseci prije poroda, preporuča se uzimati hormonalnu terapija za liječenje hipotireoze.
Najvažniji simptomi hipotireoidizma u trudnoći su umor, depresija, bol u mišićima, zaboravnost, intolerantnost na hladnoću dok su najvažniji simptomi hipertireoidizma gubitak težine, iritabilnost i anksioznost, ubrzan rad i lupanje srca, tremor ruku i karakterističan ukočen pogled. Kod pojave bilo kojih od navedenih simptoma potrebno je što prije posjetiti liječnika radi daljnje obrade i postaviti točnu dijagnozu.
Kod hipotireoidizma liječenje se provodi zamjenskom terapijom hormona štitnjače. Standardni lijek za hipotireozu je levotiroksin koji se uzima oralno i prikladan je za trudnice i dojilje. Trudnice s otprije poznatim hipotireoidizmom trebaju u trudnoći povisiti dozu levotiroksina i česte preglede radi utvrđivanja primjerene doze. U slučaju blažeg oblika hipertireodizma trudnice se obično samo češće kontroliraju dok se liječenje u težoj formi provodi anti-tiroidnom medikacijom ili kirurškim odstranjivanjem dijela štitnjače (bez primjene radioaktivnog joda).
Štitnjača i razvoj djeteta
Štitna žlijezda ima i vrlo važnu ulogu u rastu djeteta i razvoju njegovih neuropsihololoških osobina. Upravo radi toga, u slučaju izostanka ili neprimjerenog liječenja, disfunkcija štitnjače može imati teške posljedice na fizički i psihički razvoj djeteta. Glavni uzroci problema sa štitnjačom kod djece su da mogu biti rođena s nedostatno funkcionalnom štitnjačom ili se disfunkcija može razviti u slučaju premalog unosa joda u organizam s hranom, autoimune bolesti (npr.Hashimoto tireoiditis ili Gravesova bolest) ili ozljede štitne žlijezde. Problemi sa štitnjačom su često i nasljedni te je potrebno obratiti pozornost na djetetov razvoj i u slučaju poremećenog rada štitnjače započeti s terapijom što ranije.
Najčešći simptomi hipotireoidizma kod djece su produžena žutica kod novorođenčadi, usporen rast kostiju i zubi, problemi s učenjem, zakašnjeli pubertet dok su najčešći simptomi hipertireoidizma promjene u ponašanju i uspjehu u školi, nesanica, nemir i iritabilnost. Ako je djetetu dijagnosticiran poremećaj rada štitnjače potrebno je provoditi jednostavnu pretragu tj. kontinuirano svakih tri do šest mjeseci provjeravati razinu hormona štitnjače i TSH u krvi.
Kod hipotireoidizma liječenje se provodi zamjenskom terapijom hormona štitnjače – levotiroksinom koji se uzima oralno i prikladan je za djecu. Doza se mora pažljivo prilagoditi težini djeteta i njegovim potrebama. Kod hipertireoidizma liječenje se može provesti anti-tiroidnom medikacijom ili, u nekim slučajevima, kirurškim odstranjivanjem dijela štitnjače.
Nedostatak joda je glavni uzrok disfunkcije štitnjače u zemljama u razvoju. Procjenjuje se da oko 30% svjetske populacije pati od nedostatka ovog elementa. U tim regijama nedostatak joda dovodi do razvoja hipotireoze i sekundarne hipertrofije štitnjače.

