Iako sam stalno na Facebooku, servis mi služi samo za igru. Za opuštanje i zabavu. Da ga želim iskoristiti za posao, otvorio bih novi profil, nazvao ga po poduzeću ili projektu i počeo skupljati kontakte. Da ga želim rabiti kao mjesto za prosvjede ili humanitarne akcije, pametnije bi mi bilo da odmah odustanem. Jer nema smisla. Od Facebooka rijetko kad bude praktične koristi, on ljudima služi za umirivanje nečiste savjesti. Kao da u Africi ili na Haitiju jedu klikburgere. Kao da nose klikkapute. Kao da će ičiji „Sviđa mi se“ ili „Like“ ikome napuniti prazne džepove. Jebeš laptop-aktivizam. Nema teorije da se u takvo što uključim. A ako to i učinim, bit će to nakon što odlučim nešto konkretno i napraviti. Ne želim biti još jedna u masi samozadovoljnih internetskih ovaca.
Ciničan sam? Ni u kom slučaju. Uostalom, uvjerite se sami. Slučaj prvi: proljetos je jedna majka skupljala priloge za sjedalicu teško bolesnome sinu. Njezina je grupa imala oko 120.000 članova – a nekoliko puta nije uspjela skupiti potrebnih 20.000 kuna pa je ponavljala akciju. Sve dok neki čovjek u komentaru poluljutito nije zavapio: „Pa dobro, koliko vas tu ima, prestanite klikati i učinite nešto. Da je svatko od vas poslao po kunu, imala bi žena i za auto, a kamoli za autostolac!“
I bio je u pravu. Priznajem, lijen sam, najlakše mi komu pomoći ako oglase telefonski broj, no nazvat ću ga, sigurno. Ispunit ću i uplatnicu, samo rjeđe. Zbog vlastite komocije ne da mi se stajati u redu, bilo u banci bilo u pošti. Ali ne želim se zavaravati virtualnim bildanjem ega, isprazno mi to.
Isto vrijedi za prosvjede. Slučaj drugi, treći, četvrti – ima ih milijun: „Stegnite vi remen, bando lopovska“, dvaput u Zagrebu i jednom u Rijeci. Kolike su te grupe bile, ajme meni. Koliko je tu bilo otrovnih komentara i hrabrih reakcionara. A na trgovima po dvije tisuće ljudi, uvrh glave. Više policije i ubačenih agenata nego „revoltiranih“ građana. A i to su bili oni manje pametni. Oni drugi ostali su u toplome domu, u udobnom naslonjaču pred televizorom. Što će se mučiti, znaju kako će to završiti. Nikako. Žalibože truda i vremena.
Pitam se katkad što bi se dogodilo da su studenti šezdeset i neke u ondašnjoj državi imali Facebook. I znam odgovor, čovjek doista ne treba biti član Mense da to zaključi: ne bi se dogodilo ništa, aspolutno ništa. Gradovi ne gore od miš-revolucije.
Odlogirajmo se zato, napokon. I učinimo nešto. Samo ne na Facebooku, to je iluzija.
Ciničan sam? Ni u kom slučaju. Uostalom, uvjerite se sami. Slučaj prvi: proljetos je jedna majka skupljala priloge za sjedalicu teško bolesnome sinu. Njezina je grupa imala oko 120.000 članova – a nekoliko puta nije uspjela skupiti potrebnih 20.000 kuna pa je ponavljala akciju. Sve dok neki čovjek u komentaru poluljutito nije zavapio: „Pa dobro, koliko vas tu ima, prestanite klikati i učinite nešto. Da je svatko od vas poslao po kunu, imala bi žena i za auto, a kamoli za autostolac!“
I bio je u pravu. Priznajem, lijen sam, najlakše mi komu pomoći ako oglase telefonski broj, no nazvat ću ga, sigurno. Ispunit ću i uplatnicu, samo rjeđe. Zbog vlastite komocije ne da mi se stajati u redu, bilo u banci bilo u pošti. Ali ne želim se zavaravati virtualnim bildanjem ega, isprazno mi to.
Isto vrijedi za prosvjede. Slučaj drugi, treći, četvrti – ima ih milijun: „Stegnite vi remen, bando lopovska“, dvaput u Zagrebu i jednom u Rijeci. Kolike su te grupe bile, ajme meni. Koliko je tu bilo otrovnih komentara i hrabrih reakcionara. A na trgovima po dvije tisuće ljudi, uvrh glave. Više policije i ubačenih agenata nego „revoltiranih“ građana. A i to su bili oni manje pametni. Oni drugi ostali su u toplome domu, u udobnom naslonjaču pred televizorom. Što će se mučiti, znaju kako će to završiti. Nikako. Žalibože truda i vremena.
Pitam se katkad što bi se dogodilo da su studenti šezdeset i neke u ondašnjoj državi imali Facebook. I znam odgovor, čovjek doista ne treba biti član Mense da to zaključi: ne bi se dogodilo ništa, aspolutno ništa. Gradovi ne gore od miš-revolucije.
Odlogirajmo se zato, napokon. I učinimo nešto. Samo ne na Facebooku, to je iluzija.
In this article:dnevnik pipanja, facebook, humanitarci, klikburgeri, laptop-aktivizam, miš-revolucija, prosvjedi
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login