Dan žena

Nadam se da svaka žena zna što stoji iza ovog dana, ako ne prođemo prvo kratku lekciju iz povijesti.

Međunarodni dan žena slavi sva dostignuća ženskog spola. Prvi Dan žena se slavio 28. veljače 1909. godine u SAD-u temeljem deklaracije koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Ideja da se uopće obilježava međunarodni dan žena pojavila se početkom 20. stoljeća kada su se često događali protesti zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća 8. ožujka 1857. u New Yorku. Demonstracije je rastjerala policija a te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije. Protesti na isti datum su se događali i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu te ustanovila 'Međunarodni dan žena'. Kasnije, u mnogim komunističkim državama, taj je praznik izgubio svoju ideološku osnovu i postao dan u kojem muškarci iskazuju svoju ljubav i poštovanje prema pripadnicama suprotnog spola. Na Zapadu se Međunarodni dan žena uglavnom prestao obilježavati 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom. Međutim, 1960-ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Godine 1975., koja je proglašena Međunarodnom godinom žene UN su ga službeno počeli obilježavati.

Imam dojam da nas ovaj dan jako zbunjuje, i stavlja u nedoumicu slaviti ga ili ne. Jer mi smo pravi primjer kako nešto asocira na vrijeme komunizma, tj. tumači se jugonostalgično pa se i apriori odbacuje.. Sjećam se sa slika kako je to nekad izgledalo, istina da daje sliku jednog drugog vremena, ali mislim da je ideja ono što je bitno.

Mislim da smo ipak još uvijek daleko od cilja, ravnopravnosti. Iako je zapad daleko dogurao postoji cijela druga strana priče.Mnoge žene svijeta moraju se boriti za svoja prava. Dok žene razvijenih zemalja imaju pravo glasa, neke još uvijek nemaju. Žene koje su podređene, opterećene brutalnim običajima, spaljivane u slučaju neposluha, bičevane ili seksualno zlostavljane, tjerane u dogovorene brakove ili prodavane poput komada robe... Žene su puno češće od muškaraca siromašne, neishranjene i nepismene. Od ukupnog broja nepismenih osoba na svijetu, čak dvije trećine su žene. To su porazne činjenice...

Još uvijek i kod nas vlada tradicionalno muško, iako je pravo čudo da imamo ženu premijera. A iako svi pričaju o ravnopravnosti spolova, mi smo još uvijek patrijarhalno društvo. Činjenica je da veliki broj muškaraca ne može zamisliti ženu na ključnim pozicijama , a žene se još uvijek kategoriziraju kao supruge, majke i domaćice ili poslovne žene kojima je jedino bitna karijera (čitaj: feministkinje). Također činjenica je da žene još uvijek za iste poslove dobivaju manje plaće od muškaraca, a ako ne daj bože ostanu trudne, moraju se bojati za svoj posao. Većina poslodavaca kao prvo i osnovno pitanje postavlja koliko djece imaju i da li namjeravaju još rađati.

Kod nas još uvijek vlada slika žene kao pratilje muškarcu, supruge, majke, domaćice...

Pa ako je Dan žena samo jedan onda neka bar prikaže ženu u njenom pravom svijetlu jer još uvijek nije lako biti žena! Iako sam se raspisala i probila 'budget' dopuštenog teksta, mislim da je ovo najmanje i najkraće što mogu reći u ime nas žena...

Tagovi: dan žena, međunarodni, 8. ožujak, ivana radovniković