Udijeliti rukoljub dami, pridržati kaput ili otvoriti vrata automobila, doma ili restorana stvar su dobroga odgoja i lijepog ponašanja. No, jesu li to ujedno i situacije na koje smo zaboravili?
Odgovor smo potražili kod stručnjakinje za bonton, prof. Branke Kos-Pintar.
"Danas bonton ne bi trebalo smatrati nečim odvojenim od vlastite svakodnevnice, zato što je većina nas osnovna pravila bontona u komuniciranju naučila u ranoj mladosti u vlastitoj kući, a zatim u toku školovanja. Drugim riječima, mi smo svi ustvari već u nekoj mjeri govornici toga "stranog jezika". Upravo zbog toga, nažalost, često nismo svjesni potrebe da svoje poznavanje pravila uljudnog ponašanja stalno obnavljamo i proširujemo, kako bismo uspješnije komunicirali. Poneki ta pravila smatraju zastarjelim, nezanimljivim i suvišnim, doživljavaju ih često nametnutom dresurom, nepoželjnim ograničavanjem vlastite komunikacijske slobode i kreativnosti."
Bonton funkcionira poput jednog pomoćnog međunarodnog jezika, no za razliku od učenja jezika, ističe naša sugovornica, lako ga je naučiti jer se njegova pravila ne zasnivaju na kompliciranim gramatičkim strukturama, već na zdravu razumu, općem ljudskom iskustvu i znanju.
Poznavanje bontona = uspješnost u komunikaciji
Iz neuvažavanja bontona kao komunikacijskog modela proizlaze brojni nesporazumi koji mogu umanjiti našu uspješnost u komuniciranju.
"Pogotovo u poslovnom životu, među ljudima koji su bontonu vični, i naše nesnalaženje odmah uočavaju, pa iz naših eventualnih propusta donose o nama kao sugovornicima, ili mogućim poslovnim suradnicima, negativne zaključke. Komunicirati s manjkavim poznavanjem bontona vam je kao da govoreći nepravilno koristite padeže. Nezainteresiranost, ili svjesno odbacivanje pravila bontona bacaju sjenu na čitavo naše društvo, pogotovo u konkurenciji s Europom, čiji ćemo sugrađani uskoro, nadajmo se, postati."
Poslovni bonton
Kao konzultantica za poslovni bonton u komunikacijskoj tvrtki Ciceron, Branka Kos-Pintar često se susreće s pitanjima osoba zaduženih za ljudske resurse raznih tvrtki, ili pokoji pojedinac ''s aktovkom u ruci i kravatom oko vrata'', s brojnim pitanjima vezanim za sve segmente svakodnevne komunikacije.
"Nije lako izdvojiti pitanja, ali ipak se ona vrlo često tiču pravila odijevanja, budući da je to očito područje najveće nesigurnosti i improvizacije. I površan pogled na način odijevanja poslovnih ljudi u svijetu, u usporedbi s našim običajima i navikama, dovoljan je da se zapitamo jesmo li dovoljno upućeni u pravila bontona o odijevanju, ili "dress code". Sve je više svijesti o tome da je vizualni, prvi dojam koji o nama stiče naša okolina, izuzetno važan za uspješno komuniciranje. I neki komunikacijski rituali koje izvodimo svakodnevno i po više puta, kao što su, recimo, pozdravljanje i predstavljanje također zahtijevaju stručne odgovore i upute. Veliko je zanimanje i za ophođenje za stolom, iako je to područje u kojem se rado svi smatramo stručnjacima, budući da svi svakodnevno jedemo, bilo u privatnim ili poslovnim situacijama. Ali ipak, kako koristiti pribor za jelo, držati čašu, zauzimati mjesto za stolom, često se u prilici poslovnog ručka, večere, domjenka, pokaže kao problem koji nas čini nesigurnima i ometa uspješno komuniciranje. Brojna su i druga praktična pitanja iz našeg svakodnevnog iskustva, od pravila uljudnog telefoniranja do toga hoćemo li, i kako, napisati e-mail, sročiti čestitku ili pismo sućuti, odabrati poklon za suradnike."
U primjeni pravila bontona tri su važna principa: poznavanje okolnosti, procjena situacije i poštovanje.
"A to znači da svoju okolinu moramo osvijestiti u svakoj prilici, a ne postupati automatizirano, kao u dresuri. Naše će nam poštovanje prema okolini, i naš zdrav razum, pomoći da u djeliću sekunde odlučimo hoćemo li neko pravilo primijeniti, ili ne. Što smo bolji poznavaoci tih pravila, to ćemo rjeđe upadati u zamke i činiti pogreške koje ometaju, ili posve onemogućavaju komuniciranje. A ako i pogriješimo, ispričat ćemo se, i na svojoj pogreški nešto dodatno naučiti", kaže naša sugovornica i donosi jedan živopisan primjer:
"U poslovnom se svijetu ne komentiraju tjelesne reakcije. Kad netko kihne, nije poželjno kazati: "Na zdravlje!“ No, ako procijenimo, ili čak sa sigurnošću znamo, da će osoba to shvatiti kao izraz našeg dobronamjernog i iskrenog sudjelovanja u brizi za njezino zdravlje, ili da ona čak takvu reakciju očekuje, izreći ćemo tu tradicionalnu, i na "društvenom parketu" još uvijek, pogotovo među starijima, očekivanu dobru želju. No, naglašavam još jednom, poslovne sredine komuniciraju unutar specifičnog okvira pravila koji je nužno dobro poznavati, i to valja imati na umu."
Našu sugovornicu smo pitali otkada i kojim povodom živi i njeguje bonton…
"Svakodnevne životne situacije u kojima sam se nalazila studirajući i boraveći u inozemstvu, u susretu s drugim kulturama i tradicijama, navele su me da uz svoje osnovno zanimanje, hrvatski i njemački, osvijestim sličnosti i razlike u ophođenju tih sredina u odnosu na svoj zavičaj, i tako sam se počela baviti sociološkim i kulturno-antropološkim temama. Bonton shvaćam kao finu koreografiju koraka u međuljudskoj komunikaciji, idealno, za učenje svakom lako, sredstvo za postizanje uspjeha u komuniciranju, i bavim se njime već nekoliko desetljeća.
Mala škola bontona
Uljudno ponašanje nam je važno. Poznavanje pravila i njihova primjena su, kako se to danas kaže, u trendu, jer je i u privatnim i u poslovnim okolnostima uljudnost ponovno sve traženija, pa čak i obavezna. Poznavanjem pravila bontona izbjegavamo puko instinktivno postupanje i učestalost grešaka. U nastupu stječemo sigurnost i uvjerljivost koja privlači i oduševljava. Neuljudni nisu ni omiljeni ni poštovani.
Oslovljavanje
Ono što poslovnu komunikaciju razlikuje od privatne, prijateljske, svakako je način oslovljavanja. Iako se i tu dešavaju pomaci i promjene, još uvijek važi osnovno pravilo da se u poslovnome svijetu obraćamo jedni drugima s "Vi", titulom i prezimenom (ili imenom i prezimenom). Npr. "Kako ste, doktorice Perić?" ili: "Molim Vas, gospodine Driniću!" a ne kako je to u nas čest slučaj: "Gospođo Marija! Gospodine Saša!“
Privatna, a naročito prijateljska komunikacija dopušta oslovljavanje imenom i obraćanje s "ti“. No, ni to nije sasvim jednoznačno i uvijek isto.
Ili još jedan primjer: u poslovnoj komunikaciji prednost se određuje u prvom redu položajem unutar poslovne sredine, hijerarhijom, a tek onda dobi, odnosno rodom. U privatnom, prijateljskom krugu prednost ćemo uvijek dati starijima, zatim ženama, a tek onda mlađim sudionicima.
Pozdravljanje / predstavljanje
Pri pozdravljanju ili predstavljanju obično se rukujemo. Tko odlučuje da li će uopće doći do rukovanja, i tko prvi pruža ruku, određuje se također po istom principu. U poslovnoj sredini: po položaju, dobi, rodu, a u privatnoj: po dobi i rodu, s tom modifikacijom da će stariji muškarac najčešće prednost u tome slučaju prepustiti ženi. Bonton rješava i ostale pojedinosti: na koji se način rukovati, treba li, ili ne treba, ustati prilikom rukovanja, kako i kada se ne rukovati i dr. Valja voditi računa o tome da informacija koju prenosimo drugima predstavljajući im treće osobe mora biti točna, razgovijetna i pružena redoslijedom predviđenim za poslovno ili privatno komuniciranje.
Posjetnica je naša slika, slika tvrtke u kojoj radimo. Njezin izgled i način uručivanja samo su drugi vid predstavljanja osobe ili kolektiva. Zato je valja uručiti s poštovanjem, imenom okrenutim prema onome kojemu je uručujemo, a prihvaćati je također treba s poštovanjem, zadržati se nekoliko časaka na njezinu sadržaju, zahvaliti i spremiti je među posjetnice, a nikako, recimo, u stražnji džep hlača.
Ponašanje za stolom
Sve naše komunikacijske vještine i sva naša znanja najizloženija su upravo za stolom. Zato je izuzetno važno poznavati simboliku stola i uvježbati primjenu pravila bontona baš za takvu priliku.
Evo nekih: sjediti uspravno, ne naslanjati se laktovima, osobne stvari i jednom upotrijebljen pribor ne odlagati na stol; razlikovati i pravilno koristiti pribor za jelo i držati čašu; ne stvarati buku, ne govoriti punih usta, pravilno upotrebljavati i odlagati servijetu. Društvena, u nas uobičajena, izreka: “Dobar tek!“ nije poželjna u poslovnoj prilici. I još nešto: apsolutni tabu – mobitel na stolu ili telefoniranje za vrijeme obroka!
Odijevanje
Odijevanje je jedno od naših slabih mjesta! Sve o toj važnoj, opsežnoj i osjetljivoj temi može se naučiti na seminarima o bontonu. Tamo će nas podsjetiti na znanstveno utvrđenu činjenicu da vizualni izgled, najznačajniji segment u uspostavljanju komunikacije, a to znači u prvom redu naša odjeća, u stvaranju prvoga dojma sudjeluje u visokom postotku od čak 55% (a sadržaj sa samo 7%)!
O prvome dojmu, čak kad je on i pogrešan, često ovisi naša uspješnost.
Osnovni su principi odijevanja u poslovnoj sredini: umjerenost, pažljiv odabir boja, kvalitete, i krojeva odjeće, urednost, čistoća i prikladnost. Budući da odjećom u poslovnoj sredini komuniciramo svoju profesionalnost i kompetenciju, poštovanje prema okolini i prigodi, u tom je segmentu vrlo bitno uvažavati navedene principe i ne biti rob modnih trendova, jer bismo time mogli svojoj poslovnoj sredini (ukoliko ne pripadamo zajednici kreativnih i slobodnih, umjetničkih zanimanja) poslati pogrešne poruke.
Odgovor smo potražili kod stručnjakinje za bonton, prof. Branke Kos-Pintar.
"Danas bonton ne bi trebalo smatrati nečim odvojenim od vlastite svakodnevnice, zato što je većina nas osnovna pravila bontona u komuniciranju naučila u ranoj mladosti u vlastitoj kući, a zatim u toku školovanja. Drugim riječima, mi smo svi ustvari već u nekoj mjeri govornici toga "stranog jezika". Upravo zbog toga, nažalost, često nismo svjesni potrebe da svoje poznavanje pravila uljudnog ponašanja stalno obnavljamo i proširujemo, kako bismo uspješnije komunicirali. Poneki ta pravila smatraju zastarjelim, nezanimljivim i suvišnim, doživljavaju ih često nametnutom dresurom, nepoželjnim ograničavanjem vlastite komunikacijske slobode i kreativnosti."
Bonton funkcionira poput jednog pomoćnog međunarodnog jezika, no za razliku od učenja jezika, ističe naša sugovornica, lako ga je naučiti jer se njegova pravila ne zasnivaju na kompliciranim gramatičkim strukturama, već na zdravu razumu, općem ljudskom iskustvu i znanju.
Poznavanje bontona = uspješnost u komunikaciji
Iz neuvažavanja bontona kao komunikacijskog modela proizlaze brojni nesporazumi koji mogu umanjiti našu uspješnost u komuniciranju.
"Pogotovo u poslovnom životu, među ljudima koji su bontonu vični, i naše nesnalaženje odmah uočavaju, pa iz naših eventualnih propusta donose o nama kao sugovornicima, ili mogućim poslovnim suradnicima, negativne zaključke. Komunicirati s manjkavim poznavanjem bontona vam je kao da govoreći nepravilno koristite padeže. Nezainteresiranost, ili svjesno odbacivanje pravila bontona bacaju sjenu na čitavo naše društvo, pogotovo u konkurenciji s Europom, čiji ćemo sugrađani uskoro, nadajmo se, postati."
Poslovni bonton
Kao konzultantica za poslovni bonton u komunikacijskoj tvrtki Ciceron, Branka Kos-Pintar često se susreće s pitanjima osoba zaduženih za ljudske resurse raznih tvrtki, ili pokoji pojedinac ''s aktovkom u ruci i kravatom oko vrata'', s brojnim pitanjima vezanim za sve segmente svakodnevne komunikacije.
"Nije lako izdvojiti pitanja, ali ipak se ona vrlo često tiču pravila odijevanja, budući da je to očito područje najveće nesigurnosti i improvizacije. I površan pogled na način odijevanja poslovnih ljudi u svijetu, u usporedbi s našim običajima i navikama, dovoljan je da se zapitamo jesmo li dovoljno upućeni u pravila bontona o odijevanju, ili "dress code". Sve je više svijesti o tome da je vizualni, prvi dojam koji o nama stiče naša okolina, izuzetno važan za uspješno komuniciranje. I neki komunikacijski rituali koje izvodimo svakodnevno i po više puta, kao što su, recimo, pozdravljanje i predstavljanje također zahtijevaju stručne odgovore i upute. Veliko je zanimanje i za ophođenje za stolom, iako je to područje u kojem se rado svi smatramo stručnjacima, budući da svi svakodnevno jedemo, bilo u privatnim ili poslovnim situacijama. Ali ipak, kako koristiti pribor za jelo, držati čašu, zauzimati mjesto za stolom, često se u prilici poslovnog ručka, večere, domjenka, pokaže kao problem koji nas čini nesigurnima i ometa uspješno komuniciranje. Brojna su i druga praktična pitanja iz našeg svakodnevnog iskustva, od pravila uljudnog telefoniranja do toga hoćemo li, i kako, napisati e-mail, sročiti čestitku ili pismo sućuti, odabrati poklon za suradnike."
U primjeni pravila bontona tri su važna principa: poznavanje okolnosti, procjena situacije i poštovanje.
"A to znači da svoju okolinu moramo osvijestiti u svakoj prilici, a ne postupati automatizirano, kao u dresuri. Naše će nam poštovanje prema okolini, i naš zdrav razum, pomoći da u djeliću sekunde odlučimo hoćemo li neko pravilo primijeniti, ili ne. Što smo bolji poznavaoci tih pravila, to ćemo rjeđe upadati u zamke i činiti pogreške koje ometaju, ili posve onemogućavaju komuniciranje. A ako i pogriješimo, ispričat ćemo se, i na svojoj pogreški nešto dodatno naučiti", kaže naša sugovornica i donosi jedan živopisan primjer:
"U poslovnom se svijetu ne komentiraju tjelesne reakcije. Kad netko kihne, nije poželjno kazati: "Na zdravlje!“ No, ako procijenimo, ili čak sa sigurnošću znamo, da će osoba to shvatiti kao izraz našeg dobronamjernog i iskrenog sudjelovanja u brizi za njezino zdravlje, ili da ona čak takvu reakciju očekuje, izreći ćemo tu tradicionalnu, i na "društvenom parketu" još uvijek, pogotovo među starijima, očekivanu dobru želju. No, naglašavam još jednom, poslovne sredine komuniciraju unutar specifičnog okvira pravila koji je nužno dobro poznavati, i to valja imati na umu."
Našu sugovornicu smo pitali otkada i kojim povodom živi i njeguje bonton…
"Svakodnevne životne situacije u kojima sam se nalazila studirajući i boraveći u inozemstvu, u susretu s drugim kulturama i tradicijama, navele su me da uz svoje osnovno zanimanje, hrvatski i njemački, osvijestim sličnosti i razlike u ophođenju tih sredina u odnosu na svoj zavičaj, i tako sam se počela baviti sociološkim i kulturno-antropološkim temama. Bonton shvaćam kao finu koreografiju koraka u međuljudskoj komunikaciji, idealno, za učenje svakom lako, sredstvo za postizanje uspjeha u komuniciranju, i bavim se njime već nekoliko desetljeća.
Mala škola bontona
Uljudno ponašanje nam je važno. Poznavanje pravila i njihova primjena su, kako se to danas kaže, u trendu, jer je i u privatnim i u poslovnim okolnostima uljudnost ponovno sve traženija, pa čak i obavezna. Poznavanjem pravila bontona izbjegavamo puko instinktivno postupanje i učestalost grešaka. U nastupu stječemo sigurnost i uvjerljivost koja privlači i oduševljava. Neuljudni nisu ni omiljeni ni poštovani.
Oslovljavanje
Ono što poslovnu komunikaciju razlikuje od privatne, prijateljske, svakako je način oslovljavanja. Iako se i tu dešavaju pomaci i promjene, još uvijek važi osnovno pravilo da se u poslovnome svijetu obraćamo jedni drugima s "Vi", titulom i prezimenom (ili imenom i prezimenom). Npr. "Kako ste, doktorice Perić?" ili: "Molim Vas, gospodine Driniću!" a ne kako je to u nas čest slučaj: "Gospođo Marija! Gospodine Saša!“
Privatna, a naročito prijateljska komunikacija dopušta oslovljavanje imenom i obraćanje s "ti“. No, ni to nije sasvim jednoznačno i uvijek isto.
Ili još jedan primjer: u poslovnoj komunikaciji prednost se određuje u prvom redu položajem unutar poslovne sredine, hijerarhijom, a tek onda dobi, odnosno rodom. U privatnom, prijateljskom krugu prednost ćemo uvijek dati starijima, zatim ženama, a tek onda mlađim sudionicima.
Pozdravljanje / predstavljanje
Pri pozdravljanju ili predstavljanju obično se rukujemo. Tko odlučuje da li će uopće doći do rukovanja, i tko prvi pruža ruku, određuje se također po istom principu. U poslovnoj sredini: po položaju, dobi, rodu, a u privatnoj: po dobi i rodu, s tom modifikacijom da će stariji muškarac najčešće prednost u tome slučaju prepustiti ženi. Bonton rješava i ostale pojedinosti: na koji se način rukovati, treba li, ili ne treba, ustati prilikom rukovanja, kako i kada se ne rukovati i dr. Valja voditi računa o tome da informacija koju prenosimo drugima predstavljajući im treće osobe mora biti točna, razgovijetna i pružena redoslijedom predviđenim za poslovno ili privatno komuniciranje.
Posjetnica je naša slika, slika tvrtke u kojoj radimo. Njezin izgled i način uručivanja samo su drugi vid predstavljanja osobe ili kolektiva. Zato je valja uručiti s poštovanjem, imenom okrenutim prema onome kojemu je uručujemo, a prihvaćati je također treba s poštovanjem, zadržati se nekoliko časaka na njezinu sadržaju, zahvaliti i spremiti je među posjetnice, a nikako, recimo, u stražnji džep hlača.
Ponašanje za stolom
Sve naše komunikacijske vještine i sva naša znanja najizloženija su upravo za stolom. Zato je izuzetno važno poznavati simboliku stola i uvježbati primjenu pravila bontona baš za takvu priliku.
Evo nekih: sjediti uspravno, ne naslanjati se laktovima, osobne stvari i jednom upotrijebljen pribor ne odlagati na stol; razlikovati i pravilno koristiti pribor za jelo i držati čašu; ne stvarati buku, ne govoriti punih usta, pravilno upotrebljavati i odlagati servijetu. Društvena, u nas uobičajena, izreka: “Dobar tek!“ nije poželjna u poslovnoj prilici. I još nešto: apsolutni tabu – mobitel na stolu ili telefoniranje za vrijeme obroka!
Odijevanje
Odijevanje je jedno od naših slabih mjesta! Sve o toj važnoj, opsežnoj i osjetljivoj temi može se naučiti na seminarima o bontonu. Tamo će nas podsjetiti na znanstveno utvrđenu činjenicu da vizualni izgled, najznačajniji segment u uspostavljanju komunikacije, a to znači u prvom redu naša odjeća, u stvaranju prvoga dojma sudjeluje u visokom postotku od čak 55% (a sadržaj sa samo 7%)!
O prvome dojmu, čak kad je on i pogrešan, često ovisi naša uspješnost.
Osnovni su principi odijevanja u poslovnoj sredini: umjerenost, pažljiv odabir boja, kvalitete, i krojeva odjeće, urednost, čistoća i prikladnost. Budući da odjećom u poslovnoj sredini komuniciramo svoju profesionalnost i kompetenciju, poštovanje prema okolini i prigodi, u tom je segmentu vrlo bitno uvažavati navedene principe i ne biti rob modnih trendova, jer bismo time mogli svojoj poslovnoj sredini (ukoliko ne pripadamo zajednici kreativnih i slobodnih, umjetničkih zanimanja) poslati pogrešne poruke.
You must be logged in to post a comment Login